srijeda, 6. travnja 2016.
Muž se budi mamuran. Otvara oči i na stočiću ugleda..
Muž se budi mamuran. Otvara oči i na stočiću ugleda čašu vode a pored dva aspirina. Na stolu pored kreveta
ugleda ispeglanu odeću, zatim pogleda okolo i vidi da je cela kuća čista i pospremljena! Na stolu u kuhinji ugleda
papirić gde je pisalo: “Dragi, otišla sam u kupovinu. Doručak je u rerni, sportske novine na stolu. Tvoja ženica!”
Tad dođe i sin i muž ga upita šta se desilo prošle noći. Sin odgovara:
– Ah, ništa, došao si oko 3 sata ujutro, pijan k’o zemlja, sapleo si se na stepenik i razbio maminu najdražu vazu i
povratio u hodniku, pa si se zaleteo u vrata i sad imaš modricu na oku!
– Kuku meni, ali reci mi zašto je sad tako sve pospremljeno i mama nije ljuta?
Sin objasni:
– Pa kad te je mama odvukla u spavaću sobu i pokušala ti skinuti pantalone, ti si rekao:
“Gospođo, pustite me na miru, ja sam oženjen”!
Nakon 27 godina, večeras me je pronašla devojka na FB sa kojom sam imao prvo seksualno iskustvo…
Nakon 27 godina, večeras me je pronašla devojka na FB sa kojom sam imao prvo seksualno iskustvo.
Ja sam tada imao 18 i po, a ona 16 godina.
Proveli smo nezaboravnih 7 dana u vojnom odmaralištu u Baškom Polju.
Oboje smo imali teške godine iza nas.
Ona je iz R.Srpske a ja iz Srbije.
Izgubila je muža u ratu i živi sama sa sinom.
Ja imam dva propala braka, troje dece i živim sam.
Ne mogu vam opisati kako mi je bilo drago kada sam video njeno ime i prezime u njenom zahtevu za prijateljstvo na FB.
Život piše romane!
PRE NEKO VEČE KAŽE MENI MUŽ DA IDE SA DRUGARIMA NA PIVO, I SAT VREMENA NAKON NJEGOVOG ODLASKA…
Pre neko veče kaže meni muž da ide s drugarima na pivo, i sat vremena nakon njegovog odlaska, ja pozovem drugaricu da odemo na večeru da se ispričamo i opustimo.
Parkirale smo se ispred restorana u kome sam se upoznala sa mužem, tu smo se i prvi put poljubili. Ja onako sva raznežena, ponele me emocije, ulazimo nas dve, a on sa našom komšinicom uživa u obroku, drže se za ruke, smeškaju se, baš kao mi pre sedam godina.
Nije nas video. Samo smo izašle, nisam ga ni sačekala to veče, ne znam u koje doba noći je došao. Ujutru sam se pravila da spavam dok nije otišao na posao. Spakovala sam se i otišla kod drugarice. Osećam se kao da je deo mene umro…
SINOĆ SAM, NAKON DUGO VREMENA, OTIŠAO DO NJENE KUĆE. AUTO SAM PARKIRAO MALO DALJE I ONDA PEŠKE…
Sinoć sam, nakon dugo vremena, otišao do njene kuće. Auto sam parkirao malo dalje, i onda pešaka do njene kuće. Seo sam na put i promatrao prozor njene sobe. Svetlo je gorelo, bila je budna, 2 sata posle ponoći, prozor otvoren, čula se lagana muzika. Setio sam se svega. Koliko sam puta bio tu, koliko je puta tom sobom odzvanjao naš smeh, naši poljupci, obećanja.
Setio sam se prstena na njenoj ruci, njenog da, i našeg venčanja. Setio sam se noći kada sam je prvi put imao, prvi. Straha i uzbuđenja u njenim očima, osmeha, dodira, sreće… A onda sam se setio i trenutka kada je moja ruka poletela ka njenom licu, mojih ruku kako je odguruju, sebe kako joj govorim najgore reči, pa nje sklupčane na krevetu, plača i jecaja, noći kada se pakovala, trenutka kada je otišla.
Sve se vraćalo tako brzo. Poželeo sam da odem, pozvonim, da kleknem i molim da mi oprosti, ali onda sam se setio da je na njenoj ruci sada prsten drugog čoveka, pa sam samo otišao. Neka bude sretna,
VIC DANA: Ribe
Ide Mujo s dvije kante pune riba kad ga predusretne lovočuvar.
– Imaš li ti ribolovnu dozvolu? – upita on.
– Nemam, jebiga…
– To će te onda skupo koštati! – reče lovočuvar.
– Neće, odvrati Mujo… jer su to moje ribe.
– Kako tvoje? – začudi se lovočuvar.
– Lijepo, odgovori Mujo. Ja ih svako jutro donesem ovdje na
jezero da se malo naplivaju i kada ih zovnem one skoče
nazad u moje kante i ja ih nosim kući.
– Nemoguće – odgovori lovočuvar – to još nisam nikad vidio,
al’ vjerovat ću ti ako mi to primjerom dokažeš.
– Dobro. – kaže Mujo i krene prema jezeru, izvrne kante,
a ribe veselo otplove.
Nakon kraće stanke reče lovočuvar:
– Onda?
– Što “onda”?
– Pa hoćeš li ih zvati?
– Zvati koga?
– Pa ribe… – nastavi lovočuvar.
– O čemu ti to?
VIC DANA: Mujina mačka
Imali Fata i Mujo mačku. Fata ju je prilično voljela, ali Mujo ju je mrzio.
Odluči Mujo da je se nekako otarasi. Skontao da je odnese i ostavi negdje u naselju.
To sljedeći dan, kad nije bilo Fate i učini. Vrati se kući,
kad tek što je ušao na vrata, ugleda mačku na trosjedu.
Odluči on da je slijedeći dan odnese na drugi kraj grada. To i učini.
Vrati se kući, kad ista slika kao od prethodnog dana, mačka na trosjedu.
Otiđe on narednog dana u šumu kraj grada i ostavi tamo mačku.
Kad se vraćao, izgubi se. Međutim, imao je mobilni te nazva Fatu.
Ona se javi, a on je pita:
– Je li mačka kod kuće?
– Je?
– Daj mi je malo..
VIC DANA: Prava ljubav
– Haso, znaš šta sam, bolan, uradio?
– Šta, bolan?
– Da bih zadivio svoju curu, rekao sam joj da imam jako bogatog strica.
– I, šta je bilo?
– Ništa. Sad je moja cura moja strina.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)






